Stari dobri BOSNJO !
Često promatram ljude u njihovoj svagdanjici. to jedan drugom govori, Kako idu, kako se smiju ili rade. to jedu, kako se odijevaju, kakvo lice pokazuju, kako se odnose prema drutvu, djeci, okoliu.
I upravo kod svagdanjih stvari koje čini svaki čovjek dolazi ivotna istina. I gledaj, tad uočih kod ljudi često pakao, ponor bez dna: oholosti, mrnje i straha pustinju izvitoperenosti, nemira, besmisla,.
Zato se teko bračnom partneru smijeiti, s njim prijateljski razgovarati, radosno mu otvoriti vrata pomoći mu kad skidanja kaputa.
Zato je teko dijete strpljivo sluati i na njegovih stotine pitanja rado odgovarati, shvatiti njegovu nespretnost i pomoći mu umjesto ga kanjavati, rado dopustiti mu da i samo pomae u kućnim poslovima.
Zato je teko starim roditeljima. pruiti ruku, voditi ih, sluati njihove duge priče koje smo bezbroj puta čuli, podnositi njihove navike, potovati njihovu ljubav prema nekoj staroj stvari i potovati njihov način razmiljanja.
Zato je teko podnositi one nedorasle, njihove grubosti ne stavljati na vagu, razmisliti o njihovoj kritici i odgovoriti, pokloniti im povjerenje, njihove probleme uzeti ozbiljno.
Zato je tako teko biti uvijek prijateljski, pun ljubavi, spreman pomoći. U najmanju ruku dati lijepu riječ, prijateljski pogled? Osjećati sa drugima, prihvatiti ga onakvim kakav jest.
Zato je teko biti poput oca, majke, sestre, brata? Biti poput tebe, dobri moj Bonjo, biti za druge, u malenkostima svagdanjice, tako da dođe vie radosti, vie smisla, vie sreće u ivotu.
Tebe gledati i biti drukčiji. To elim svim ljudima i sebi.